Nije, i ne moraš. Cloud servis mora čuvati lozinku i koristiti je dok tebe nema; softver na tvom vlastitom računaru može upravljati preglednikom u kojem je tvoja prijava već obavljena.
Mind My Money je ova druga vrsta. Radi na tvom računaru i nikad mu se ne kaže lozinka.
Sve što ti pokazuje gdje ti novac odlazi mora doći do tvojih transakcija, a one su u tvojoj banci. Predaja podataka za prijavu, ili stalna veza s bankom, jedan je način da se to riješi, i tako radi većina aplikacija za novac, jer rade na tuđim serverima pa i pristup mora biti tamo.
Većina aplikacija za novac radi kao web servis. Da bi takav servis čitao tvoje transakcije, treba mu stalni pristup tvojoj banci: veza s bankom preko agregatora, ili tvoji podaci za prijavu, koje drže kod sebe da bi ih njihovi serveri mogli koristiti dok ti spavaš.
To nije kritika toga kako je bilo koji od njih napravljen, jer to zahtijeva sam oblik. Ako se posao odvija na njihovim mašinama, i pristup mora biti na njihovim mašinama. Ali to znači da odgovor na pitanje „ko može doći do mojih računa” uključuje kompaniju, njeno osoblje, njene podobrađivače i sve što joj se kasnije desi.
Radi na tvom računaru i tamo upravlja pravim preglednikom — svojim Chrome prozorom na zasebnom profilu koji služi samo za ovo, a ne tvojim svakodnevnim pregledanjem. U banku se u tom prozoru prijavljuješ lično, i ta sesija ostaje na tvojoj mašini. Obaveze, riječima kojima su date na stranici kako radi:
Ne postoji tvoj nalog na našem serveru koji bi išta od toga držao, jer servera nema. To je strukturni dio: ne bismo mogli čitati tvoju sesiju u banci ni da hoćemo, jer ona nikad ne napušta mašinu na kojoj je nastala.
Nešto mora razmišljati o transakcijama, i taj korak ide modelu. Opet riječima sa stranice kako radi: „Korak agenta koji razmišlja o tvojoj potrošnji ipak ide modelu. Koji model, i pod čijim ugovorom, tvoj je izbor.” Danas je to tvoja vlastita pretplata, po tvom vlastitom ugovoru s pružaocem usluge, a to je isti aranžman koji već imaš ako je koristiš.
Zato bi „sve ostaje na tvom računaru” bilo pogrešno za nas da kažemo, i to ne kažemo. Tvoje transakcije se čuvaju na tvojoj mašini i tvoji podaci za prijavu je nikad ne napuštaju; korak razmišljanja je mrežni poziv, isto kao svaka druga upotreba asistenta.
Vrijedi to reći otvoreno, jer je industrija ovo već prošla. Xero se nekad prijavljivao na portale dobavljača i preuzimao dokumente u ime svojih klijenata, a to je ukinuo 2022, uz obrazloženje da su veze zastarjele i da su „banke i online dobavljači često blokirali”. Banke namjerno blokiraju automatizaciju, i neće prestati.
Upravljanje pravim preglednikom koji čita stranicu, umjesto skripte koja očekuje fiksnu, snalazi se s mnogo više toga. Problem time ne nestaje. Ono što čini jeste da ne uspijeva otvoreno: kad prijava treba tebe, ostavi karticu tamo i pita, umjesto da zabilježi tihu prazninu za koju saznaš mjesecima kasnije.
Duža verzija ovog pitanja, uključujući dio gdje je zaista na tebi, nalazi se na stranici kako radi pod „Je li sigurno pustiti ovo blizu tvoje banke?”.
Radi na tvom vlastitom računaru. Plati koliko odlučiš, pa i ništa.