Nije, i ne moraš. Servis u oblaku mora da čuva lozinku i da je koristi kad tebe nema; softver na tvom računaru može da upravlja pregledačem u kom je prijava već obavljena.
Mind My Money je ova druga vrsta. Radi na tvom računaru i nikad ne saznaje lozinku.
Sve što ti pokazuje gde ti ide novac mora da dođe do tvojih transakcija, a one su u tvojoj banci. Predaja podataka za prijavu, ili trajne veze sa bankom, jedan je način da se to reši, i tako radi većina aplikacija za novac, jer rade na tuđim serverima pa i pristup mora da bude tamo.
Većina aplikacija za novac radi kao veb servis. Da bi takav servis čitao tvoje transakcije, treba mu trajan pristup tvojoj banci: veza sa bankom preko agregatora, ili tvoji podaci za prijavu, čuvani kod njih da bi ih njihovi serveri koristili dok spavaš.
To nije kritika toga kako je bilo koji od njih napravljen, jer to zahteva sam oblik. Ako se posao obavlja na njihovim mašinama, i pristup mora da bude na njihovim mašinama. Ali to znači da odgovor na pitanje „ko može da dođe do mojih računa“ uključuje firmu, njene zaposlene, njene podobrađivače i šta god da joj se kasnije desi.
Radi na tvom računaru i tamo upravlja pravim pregledačem — sopstvenim prozorom Chrome-a na zasebnom profilu samo za ovo, a ne tvojim svakodnevnim pregledanjem. U banku se u tom prozoru prijavljuješ lično, i ta sesija ostaje na tvom računaru. Obaveze, rečima kojima su date na stranici kako radi:
Kod nas na serveru ne postoji tvoj nalog koji išta od toga čuva, jer servera nema. To je strukturni deo: tvoju bankovnu sesiju ne bismo mogli da pročitamo ni da hoćemo, jer nikad ne napušta računar na kom je nastala.
Nešto mora da rezonuje o transakcijama, i taj korak ide ka modelu. Opet rečima sa stranice kako radi: „Korak u kom agent rezonuje o tvojoj potrošnji ipak ide ka modelu. Koji model, i pod čijim ugovorom, biraš ti.“ Danas je to tvoja sopstvena pretplata, po tvom ugovoru sa pružaocem usluge, što je rešenje koje već imaš ako je koristiš.
Zato bi „sve ostaje na tvom računaru“ bilo pogrešno da kažemo, i to ne kažemo. Tvoje transakcije se čuvaju na tvom računaru i tvoji podaci za prijavu ga nikad ne napuštaju; korak rezonovanja je mrežni poziv, isto kao svako drugo korišćenje asistenta.
Vredi to reći otvoreno, jer je industrija ovde već bila. Xero se nekada prijavljivao na portale dobavljača i preuzimao dokumente u ime svojih korisnika, a to je ukinuo 2022, uz obrazloženje da su te veze zastarele i da ih „često blokiraju banke i onlajn dobavljači“. Banke namerno blokiraju automatizaciju, i neće prestati.
Upravljanje pravim pregledačem koji čita stranicu, umesto skripte koja očekuje fiksnu, izlazi na kraj sa mnogo više toga. Problem time ne nestaje. Ono što postiže jeste da greška bude vidljiva: kad je za prijavu potreban tvoj korak, ostavi karticu otvorenu i pita, umesto da zabeleži tihu prazninu koju otkriješ mesecima kasnije.
Duža verzija ovog pitanja, uključujući ono gde je odluka zaista na tebi, nalazi se na stranici kako radi pod „Da li je bezbedno pustiti ovo blizu tvoje banke?“.
Radi na tvom računaru. Plati koliko odlučiš, pa i ništa.