Nije, i ne moraš. Usluga u oblaku mora pohraniti lozinku i koristiti je dok nisi tu; softver na tvom vlastitom računalu može upravljati preglednikom u kojem je tvoja prijava već aktivna.
Mind My Money je ove druge vrste. Radi na tvom računalu i nikad ne dobiva lozinku.
Sve što ti pokazuje kamo ti ide novac mora doći do tvojih transakcija, a one su u tvojoj banci. Predaja podataka za prijavu ili trajne veze s bankom jedan je način da se to omogući, i tako radi većina aplikacija za novac, jer rade na tuđim poslužiteljima pa i pristup mora biti ondje.
Većina aplikacija za novac radi kao web-usluga. Da bi takva usluga čitala tvoje transakcije, treba joj trajni pristup tvojoj banci: veza s bankom preko agregatora ili tvoji podaci za prijavu, pohranjeni kod njih kako bi ih njihovi poslužitelji mogli koristiti dok spavaš.
To nije kritika načina na koji je bilo koja od njih izgrađena, jer to zahtijeva sam ustroj. Ako se posao odvija na njihovim računalima, i pristup mora biti na njihovim računalima. To ipak znači da odgovor na pitanje „tko može doći do mojih računa” uključuje tvrtku, njezino osoblje, njezine podizvršitelje i sve što joj se kasnije dogodi.
Radi na tvom računalu i ondje upravlja stvarnim preglednikom — vlastitim prozorom Chromea na zasebnom profilu samo za to, a ne tvojim svakodnevnim pregledavanjem. U banku se u tom prozoru prijavljuješ osobno, a ta sesija ostaje na tvom računalu. Obveze, riječima kojima su dane na stranici kako radi:
Na našem poslužitelju ne postoji tvoj račun koji išta od toga čuva, jer poslužitelja nema. To je strukturni dio: ne bismo mogli čitati tvoju bankovnu sesiju ni da želimo, jer ona nikad ne napušta računalo na kojem je nastala.
Nešto mora razmišljati o transakcijama i taj korak ide modelu. Opet riječima sa stranice kako radi: „Korak u kojem agent razmišlja o tvojoj potrošnji ipak ide modelu. Koji model i pod čijim ugovorom, tvoj je izbor.” Danas je to tvoja vlastita pretplata, pod tvojim vlastitim ugovorom s pružateljem usluge, a to je rješenje koje već imaš ako je koristiš.
Zato bi „sve ostaje na tvom računalu” bilo pogrešno da kažemo, i to ne kažemo. Tvoje transakcije pohranjene su na tvom računalu i tvoji podaci za prijavu ga nikad ne napuštaju; korak razmišljanja je mrežni poziv, isto kao i svako drugo korištenje asistenta.
Vrijedi to reći otvoreno, jer industrija je ovo već prošla. Xero se nekad prijavljivao na portale dobavljača i preuzimao dokumente u ime svojih korisnika, a to je ukinuo 2022., uz obrazloženje da su te veze zastarjele i da su „često blokirane od strane banaka i online dobavljača”. Banke namjerno blokiraju automatizaciju i s tim neće prestati.
Upravljanje stvarnim preglednikom koji čita stranicu, umjesto skripte koja očekuje fiksnu, snalazi se s mnogo više toga. Problem time ne nestaje. Ono što postiže jest da neuspjeh bude vidljiv: kad prijava treba tebe, ostavi karticu otvorenu i pita, umjesto da zabilježi tihu prazninu koju otkriješ mjesecima kasnije.
Dulja verzija ovog pitanja, uključujući gdje je odluka zaista na tebi, nalazi se na stranici kako radi pod „Je li sigurno pustiti ovo blizu svoje banke?”.
Radi na tvom vlastitom računalu. Plati koliko odlučiš, pa i ništa.